Put do proglašenja blaženim u Katoličkoj Crkvi
Beatifikacija predstavlja formalni, pravni proces u Katoličkoj Crkvi kojim se osobu koja je umrla na glasu svetosti ili mučeništva proglašava blaženom. To je važan korak na putu prema kanonizaciji, odnosno proglašenju osobe svetom. Ovaj svečani čin Crkve potvrđuje da je pojedinac živio kreposnim životom i postigao vječno spasenje. Proglašenjem blaženim dopušta se da se na određenom, ograničenom području osoba štuje kako je to od Crkve propisano.
Etimologija i definicija beatifikacije
Riječ beatifikacija dolazi od latinskog beatus (blagoslovljen) i facere (učiniti). Osoba koja je beatificirana dobiva naslov “blaženi” (beatus) ili “blažena” (beata).
Povijesni razvoj beatifikacije
Praksa beatifikacije ima duge korijene u crkvenoj povijesti. Riječ beatifikacija vjerojatno dolazi u upotrebu u 4. stoljeću, najprije u Crkvi u Kartagi. U ranom kršćanstvu, kanonizacije su se događalo spontano, proglasom naroda i prijenosom tijela osobe u ckrvu. Kroz srednji vijek Crkva je postupno razvila formalne procedure za ispitivanje svetosti kandidata. U 17. stoljeću papa Urban VIII. standardizirao je proces beatifikacije, definirajući pravila i kriterije koji se primjenjuju i danas. Papa Ivan Pavao II. revidirao je pravila 1983. godine Apostolskom konstitucijom “Divinus Perfectionis Magister“
Beatifikacija u slučaju mučeništva:
Beatifikacija mučenika predstavlja poseban put u procesu proglašenja osobe blaženom, koji se razlikuje od standardnog postupka za one koji su živjeli kreposnim životom. Ovaj proces ima svoje specifičnosti koje odražavaju posebnost mučeničke smrti kao svjedočanstva vjere.
Značenje mučeništva
Mučeništvo u kontekstu Katoličke crkve označava svjesno prihvaćanje smrti zbog vjere u Krista. Mučenici su osobe koje su dale svoj život u svjedočanstvu vjere, odbijajući se odreći Krista i njegove Crkve. Ova žrtva predstavlja najviši oblik svjedočenja vjere i ljubavi prema Bogu.
Za razliku od fanatika koji uzimaju tuđe živote, kršćanski mučenik je onaj koji dopušta da se na njemu “pokaže velika Božja slava”. Ovakvo shvaćanje mučeništva ključno je za razumijevanje procesa beatifikacije mučenika.
Stupnjevi procesa od kandidata do sveca
Prije nego što kandidat službeno bude proglašen svetim, mora proći kroz nekoliko stupnjeva:
1. Sluga Božji (Servus Dei) – prvi stupanj
2. Časni sluga Božji (Venerabilis) – drugi stupanj
3. Blaženik (Beatus) kroz proces beatifikacije – treći stupanj
4. Svetac (Sanctus) kroz proces kanonizacije – četvrti stupanj
Razine i faze procesa beatifikacije
Početak procesa
Proces započinje kada postoji snažna pobožnost prema kandidatu koji nazivamo glas ili fama svetosti odnosno mučeništva. Pokretač postupka može biti bilo koji član Božjeg naroda ili skupina vjernika. Prije negoli bi proces mogao započeti, mora proći najmanje pet godina od smrti kandidata, osim ako papa ne dadne oprost od tog uvjeta – što se u prošlosti događalo. Pokretač biskupovim odobrenjem postavlja postulatora koji vodi postupak. Početkom procesa osoba za koju se vodi postupak naziva se sluga Božji ili službenica Božja.
Biskupijska razina (dijecezanska faza)
Ova prva formalna faza odvija se na lokalnoj razini:
Dijecezanski biskup gdje je kandidat umro daje dekret kojim se uvodi kauza i naređuje pokretanje biskupijskog postupka, nakon što dobije “nihil obstat” (nema prepreka) od Svete Stolice. Biskupimanuje ljude koji vode istragu o životu, djelima i krepostima kandidata.
– Prikupljaju se:
* Svjedočanstva vjernika
* Zapisi i dokumenti o životu kandidata
* Dokazi o eventualnim čudima koja su se dogodila po njegovu zagovoru
– Postulator prikuplja dokumentaciju, ispituje život sluge Božjega i vrjednuje glas o njegovoj svetosti
– U slučaju postupka za mučenike, na biskupijskoj razini istražuju se:
• Činjenice vezane uz smrt osobe
• Motivi progonitelja
• Stav osobe prema vlastitoj smrti
• Svjedočanstva o posljednjim trenucima života
– Nakon završetka lokalne – biskupijske – istrage, sva dokumentacija šalje se u Rim u tri primjerka Kongregaciji za kauze svetaca
Rimska razina
Nakon pozitivnog završetka biskupijske faze, proces se nastavlja u Rimu. Kongregacija za kauze svetaca analizira i vrednuje dokaze kroz teološka i povijesna istraživanja. Stručna komisija (teolozi, kardinali, biskupi) ocjenjuje je li kandidat živio:
* Tri teološke kreposti (vjeru, ufanje i ljubav)
* Četiri kardinalne kreposti (razboritost, pravednost, jakost i umjerenost)
Ili u slučaju mučeništva
* Podnio mučeništvo u skladu sa zahtjevima kongregacije
Moraju se utvrditi dva ključna elementa:
• Materijalnu činjenicu mučeničke smrti (činjenično stanje)
• Formalnu činjenicu mučeništva (unutarnji stav mučenika)
Kriteriji za utvrđivanje mučeništva
Da bi se smrt priznala kao mučenička, moraju biti zadovoljeni sljedeći uvjeti:
1. Stvarna smrt – mora postojati fizička smrt osobe
2. Motiv progonitelja – progonitelj mora djelovati iz mržnje prema vjeri (in odium fidei)
3. Prihvaćanje smrti – mučenik mora svjesno i dobrovoljno prihvatiti smrt
4. Strpljivost i praštanje – mučenik pokazuje stav praštanja prema svojim progoniteljima
Ako komisija pozitivno ocijeni kandidata, papa izdaje dekret o junačkim kreposti ili o mučeništvu. Tim dekretom kandidat se naziva “časni sluga Božji”.
Proglašenje blaženim
Za beatifikaciju su potrebni sljedeći koraci:
– Dokazivanje najmanje jednog čuda po zagovoru sluge Božjeg (osim za mučenike, za koje čudo nije potrebno)
– Postupak o čudu, koji je poseban pravni postupak unutar beatifikacije
– Čudo mora biti znanstveno neobjašnjivo i mora se dogoditi nakon smrti kandidata
– Nakon što se čudo prizna, papa proglašava dekret o čudu
– Papa određuje dan i mjesto proglašenja blaženim
– Tijekom svečanosti beatifikacije, papa svojom apostolskom vlašću dopušta da se službenik Božji naziva blaženim
– Štovanje blažene osobe ograničeno je na mjesnu Crkvu – biskupiju, narod ili redovničku zajednicu