Preko, 5. 2. 1924. – Jazovka, svibnaj 1945.
bogoslov, 21 godina
Nije imao oružja, nije bio političar, a ipak je bez suda ubijen – jer je želio biti svećenik
Njegov mladi život završen je u svibnju 1945. u Jazovki. U Nacionalu kojim je Blaženko Dunatov upisan u zimski semestar akademske godine 1944/1945 na teologiju u Zagrebu, a koji je on ispisao svojom rukom, uz ime svojega oca Nikole, pomorca. Navodi prebivalište: Preko, ali sada kao izbjeglica u Zagrebu. Postavlja se pitanje zašto su Blaženko i njegova obitelj bježali od partizana u Zagreb. Zato što su bili iz Preka, s Ugljana, nedaleko od Zadra, a Preko je kao čisto hrvatsko i katoličko mjesto bilo u sastavu Nezavisne Države Hrvatske, dok je Zadar bio pod talijanskom okupacijom. Kada su partizani došli u Preko, poubijali su sve hrvatske katoličke intelektualce, bez ikakva suda, jednostavno ih je noć progutala. Mladi bogoslov Blaženko znao je za ovo partizansko “Čišćenje” i zato je pošao na Zapad tražiti spas od partizana. Klanje Hrvata bilo je unaprijed isplanirano. Blaženko nije bio vojnik, nego mladi student, civil. Svejedno su ga ubili, bez suda. Nasuprot tome, poznato je da naši danas živući “antifašisti” tvrde da su na Bleiburgu ubijali samo “okorjele ustaše”. Zanimljivo bi bilo čuti odgovor na pitanje u kojoj je to ustaškoj jedinici bio mladi bogoslov Blaženko Dunatov?! Tijekom našega višegodišnjeg istraživanja mučenika Crkve u Hrvata uspjeli smo doći do sestre pokojnoga Blaženka, Anke Dunatov. Ona je o svojem bratu i njegovoj smrti rekla: Blaženko je ubijen krajem svibnja 1945. u Zagrebu (vjerojatno Jazovka). Nakon što je dopraćen po partizanima s Bleiburga i Križnoga puta, Blaženko je zatvoren u Zagrebu u Oznin zatvor na Savskoj cesti. Ja sam ga osobno posjećivala u zatvoru i donosila mu pakete s hranom. Tri dana sam zaredom dolazila u zatvor. Kad sam četvrti dan došla, predala sam paket i čekala da se Blaženko kao i uvijek pojavi na prozori i mahne mi. Došao je stražar i rekao da Blaženku Dunatova više nema u zatvoru na Savskoj. Na moje pitanje kako ga nema kad je jučer bio, odgovorio je da ga nema i da više ne dolazim. Kad je naša majka doznala da se brat Blaženko nalazi u zatvoru u Zagrebu, tada joj je jedan partizan iz Preka rekao da se obrati B. L., poznatom komunistu, šefu Ozne za taj kraj, našem susjedu i dobrom poznaniku brata Blaženka. Zajedno su išli i školu, a Blaženko mu je davao repeticije. (Blaženko je u gimnaziji bio odličan, a B. L. loš učenik.) “B. ide u Zagreb pa će ti spasiti sina.” – rekao je majci taj partizan. Majka je tada zaplakala i rekla: “Kuku nama, neće ga B. spasiti, on će ga ubiti!” Tako je i bilo. Nakon jednog dolaska B. L. u zatvor u Savskoj, svi su utjecajniji Hrvati katolici iz našeg kraja nestali. Moj brat Blaženko ubijen je samo zato što je uvijek bio čestit Hrvat i katolik i spremao se za svećeničko zvanje.