Dobrinj (Krk) 9.11.1899. – Dugi otok, ljeto 1942.
župnik Vele Rave, 43 godine
Ubio ga nad jamom njegov bivši đak
Za don Ivana kažemo, da je bio kasno zvanje, jer je poslije tridesete godine osjetio u sebi Kristov poziv i velikodušno mu se odazvao.
Rodio se 9. studenoga 1899. u mjestu Dobrinju na otoku Krku od težačkih roditelja Ante i Jelene rođ. Variola. Više je godina vršio službu državnoga carinskog službenika. Kada je biskup šibenski fra Jeronim Mileta otvorio vrata privremenoga Bogoslovnog sjemeništa u Šibeniku 1933. god., prijavio se za kandidata mladić zrelih godina, carinski službenik Ivan Manzoni. Po završetku studija zaređen je za svećenika Šibenske biskupije 11. srpnja 1937. u šibenskoj katedrali.
Don Ivan, 38-godišnji mladomisnik, rado je prihvatio imenovanje za upravitelja župe Vele Rave u Zadarskoj nadbiskupiji. S početka se osjećao osamljenim na maloj otočkoj župi jer je prije uglavnom živio u gradićima rodnoga Krka. Budući da je Ravu parobrod doticao samo srijedom, vozeći na pruzi Sali – Preko – Šibenik, župnik don Ivan toga se dana redovito nalazio na brodu pa ga svećenici iz šale prozvaše “don Sreda”.
Don Ivo je, kao i don Srećko Lovretić, župnik susjedne župe Luka na Dugom otoku, doživio pobunjenički ustanak Maloižana u srpnju 1942. godine. Bježeći iz Iža, pobunjenici, tj. partizani, prevozili su se na Dugi otok i na Ravu. Na putu između Velike i Male Rave uhitili su don Ivu i odveli ga u svoj logor na Dugi otok, negdje između Luke i Savra. Ondje su ga ubili, bez suda.
Postoje dva svjedočanstva o njegovo mučeničkoj smrti, koja su pričali sami partizani. Prema jednom, iste večeri kada je bio uhvaćen don Srećko Lovretić u Luci, uhvaćen je i don Ivo na Ravi. U noći ili u svanuće sljedećeg dana don Ivu su vezali žicom te ga, s velikim kamenom privezanim o vrat, utopili u kanalu između Rave i Dugog otoka.
Prema drugoj priči, komunisti su don Ivu prevezli u svoj improvizirani logor u šumi na Dugom otoku i ondjega ubili poslije nekoliko dana okrutnog mučenja
“Uhvatiše ga ljeti 1942. oni isti kojima je pod cijenu tolikih poniženja uspio pribaviti moreplovnice. Ubio ga nad jamom njegov bivši đak, optužujući ga kao “jamara”.”
Hrvatski narod (1944.)
To bi značilo da je don Ivo nekoga ubijao i bacao u jame, što je bezočna laž! To jedan svećenik nije mogao učiniti! Neshvatljivo je da se moglo tako okrutno i zvjerski postupiti sa župnikom don Ivom koji je bio utjelovljenje dobrote i vrlo omiljen u narodu.
Msgr. don Rozario Šutrin u svojoj knjizi Dvanaestorica naše umorene braće (1995.) o don Ivi piše:
“Prema svakome je bio do krajnosti uslužan i poznat po tome što je svoje župljane preporučivao velikim brodarskim poduzećima da ih prime i ukrcaju kao mornare u različite službe na svojim velikim brodovima. Time je veoma zadužio brojne ravske obitelji, osiguravši im svagdašnji kruh. U svom čovjekoljublju bezazleni i dobronamjerni don Ive nije se dao nadmašiti jer je bio iskreni prijatelj čovjekov. Volio je ljude i prema svojim mogućnostima brinuo se za njihove sudbine, da im bude bolje.”
Don Andelo Zorić, župnik u Božavi, u pismu (1992.) napisao je:
“Don lvo Manzoni bio je župnik u Ravi, a ubili su ga partizani boljševici u lučkoj šumi na Dugom otoku, da bi potom zauzeli župnu kuću u kojoj su oni kasnije stanovali. Pokojna Matija Lukin iz Luke mi je pričala da ga je jedna partizanka udarila po glavi drvetom, a on je pao. Onda ju je ona opomenula: “Zasto ubijaš pravednog suećenika?”, a partizanka joj je odgovorila: “Šuti, i tebe ću!” Za običnu ljudsku pamet neshvatijivo je da se tako okrutno i zvjerski postupilo sa župnikom don Ivanom, koji je bio utjelovljena dobričina i veoma obljubljen u narodu. Prema svakome je bio do krajnosti uslužan, a poznat i po tome što je svoje župljane preporučivao brodarskim poduzećima da ih prime na posao i ukrcaju kao mornare na svoje brodove. Time je veoma zadužio brojne ravske obitelji osiguravši im svagdašnji kruh. U svom čovekoljublju dobronamjerni don Ivan nije se dao nadmašiti, jer je bio iskreni čovjekov prijatelj. Volio je ljude i prema svojim mogućnostima brinuo se za njihove sudbine, da im bude bolje u svakom pogledu. Svima je želio pomoći.”
U teškim trenucima našega neravna životnog puta utješno djeluju Isusove besjede na gori, riječi blaženstva:
“Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama, kada vas zbog mene, pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je vaša plaća na nebesima!”
Mt 5, 10-12