Drniš, 15. 1. 1887. – Zadar, 2. 11. 1943.
župnik u Ljupču, 56 godina
Život posvećen Crkvi i bratskom narodu
Petar Kuvač, nećak don Nikole Kuvača, poslao je 1993. autoru Martirologija pismo:
Svećenik Niko Kuvač bio je čovjek izuzetnih sposobnosti. Čitav svoj život posvetio je Crkvi, svom hrvatskom narodu i viziji slobodne hrvatske države. Kao svećenik išao je daleko ispred poimanja rada i dužnosti tog poziva u vremenu u kojem je živio. Sva njegova pažnja i trud bio je usmjeren na rad s omladinom. On je nastojao u mladog čovjeka usaditi ljubav prema Bogu i ljubav prema domovini. Vrlo je interesantna njegova politička aktivnost. Vatreni pristaša Starčevićeve Stranke prava stalno je imao u vidu slobodnu Hrvatsku. Prije Prvog svjetskog rata, živeći u okolici Zadra, vodio je borbu protiv autonomaša i za Hrvatsku i Dalmaciju. Teško razočaranje doživio je pripojenjem Zadra Italiji, isto i stvaranjem Jugoslavije. Stupa odmah u aktivnu borbu protiv orjunaša… Poginuo je u Zadru. Zadnji susret s njim imao sam negdje u mjesecu kolovozu 1941. u Karlovcu gdje sam ja služio vojsku. Posjetio me i rekao da ide u Zagreb da osobno razgovara s Pavelićem kojega poznaje kao stranačkog istomišljenika. Ide mu prenijeti svoju zabrinutost zbog zločina koje ustaše čine i za koje misli da su djelo neodgovornih ljudi. Nekoliko mjeseci iza toga susreta doznao sam da su ga Talijani uhapsili i deportirali u neki logor u Italiju gdje je bio zatvoren oko godinu dana. Pričali su mi mještani sela Ljubač da je s oltara držao vatrene govore pozivajući narod na borbu protiv okupatora, ali i protiv bezbožnog komunizma, tako da su mu partizani, kad se vratio iz logora, jednim pismom savjetovali da ode u Zadar jer cijene njegov patriotizam, ali da ne mogu dozvoliti da širi propagandu protiv komunizma. On se povukao u Zadar i namjeravao je odseliti negdje u sjevernu Hrvatsku, ali tragična smrt ga je u tome spriječila.
Msgr. don Rozario Šutrin u svojoj knjizi Dvanaestorica naše umorene braće (1995.) piše o don Nikoli Kuvaču:
Svojom svestranom poduzetnošću i svećeničkim žarom u pronalaženju novih metoda pastoralnog djelovanja župnik se Kuvač ističe među župnim djelatnicima svoje generacije. Neobično radin, poduzetan i pronicav, stalno je bio angažiran u radu za povjereni narod Božji. Brinuo se za njihov materijalni i duhovni uzrast i boljitak. Uz župnika u Luci, don Ivu Milanju, don Niko diže prve križarske domove kod nas, odnosno, prve društvene dvorane za okupljanje orlova i križara, mladih članova u društvima Katoličke akcije po smjernicama sv. Oca Pape.