Božava, 8.10.1912. – Zadar, 2.11.1943.
župnik u Brbinju, 31 godina
Žrtva angloameričkih zračnih gusara
Talijanska fašistička okupacija južne Hrvatske 1941., posebno starog hrvatskog grada Zadra i otoka, zatekla je župnika Batkovića u Brbinju. Uz veliko zlo, talijanske fašiste, brzo se na jadan, izmučen i napaćen hrvatski katolički narod sručilo i drugo zlo: komunisti, pod imenom partizani, koji su provodili užasno nasilje i okrutna ubojstva. Partizani, domaći komunisti, koji su po zapovijedi Komunističke partije morali ići u gerilu, puškama su napali putnički parobrod u Brbinju koji je pristao uz obalu dok je bio na redovitoj plovidbi. Talijani su ubrzo nemilosrdno uzvratili odmazdom te zapalili više kuća u Brbinju, a 180 nedužnih Hrvata Katolika, nedužnih žena, mladića i djevojaka iz Brbinja odveli u svoj vojni logor na jedan mali otočić kod Preka na otoku Ugljanu. Don Šime je kao brbinjski župnik odmah prosvjedovao kod talijanskih vojnih vlasti u Zadru, uvjeravajući ih da su Ijudi nevini i da nemaju nikakve veze s partizanskim napadom na parobrod u Brbinju te da stoga odmah puste njegove župljane kućama. Župnikov prosvjed bio je uspješan, Talijani su pustili sve zarobljene, ali , na nesreću, nisu dopustili don Šimi da se vrati na svoju otočnu župu Brbinj, on odlazi u Zadar, gdje ga je zateklo angloameričko bombardiranje. Dakle, od dva zla, talijanskih fašista i komunističkih partizana, sada je nastupilo i treće zlo, a to su bili angloamerički zrakoplovi, koji su 2. studenog 1943. okrutno bombardirali Zadar i porušili mnogobrojne spomenike kulture, što je bio najveći kulturocid ikada zapamćen u našim krajevima. U tome strašnom bombardiranju smrt je našao i 31-godisnji župnik don Šime Batković. Poginuo je zajedno sa svećenikom don Nikom Kuvačem, u blizini gradskog mosta u Zadru. Pokopan je u svećeničkoj grobnici na gradskom groblju u Zadru.
Don Rozario Šutrin piše o njemu u svojoj knjizi Dvanaestorica naše umorene braće (1995.):
“Na svim župnim postajama svoga svećeničkog djelovanja ostavio je mladi župnik don Šime među narodom Božjim najljepšu uspomenu revnog i pobožnog pastoralnog djelatnika. Imao je mnogo ljubavi i razumijevanja prema povjerenoj mu braći i sestrama, prema njihovim vrlinama, ali i slabostima. Prerani odlazak don Šimin veliki je gubitak za Crkvu i Zadarsku nadbiskupiju.”