Podlog, 21. travnja 1912. – Dugiš, 7. veljače 1945.
32. godine
Ubijen pri navodnom pokušaju bijega
Rođen je 21. travnja 1912. u Podlugu kod Perušića, od oca Blaža i majke Božice, rod. Šekuljica. Studij filozofije završio je u Sinju, a bogosloviju u Makarskoj. Godine 1937. splitski biskup Kvirin Klement Bonefačić zaredio ga je za svećenika. Bio je suradnik tiskare Kačić, zatim kapelan u Sinju te župnik u Podacima. Partizani su ga uhitili u njegovoj župi u Podacima i odveli u Makarsku. Strijeljali su ga 7. veljače 1945., pri navodnom pokušaju bijega iz logora u Dugišu kod Makarske.
Kada je fra Anselmo slavio svoju prvu sv. misu u Benkovcu, 27. srpnja 1937., istoga dana njegov brat fra Bernardin polagao je privremene zavjete na Visovcu. Nasilnom smrću nije prekinut samo život fra Anselma, nego i njegove dvojice braće: Božu je ubio jugoslavenski vojnik u prosincu 1935. u Podlugu, a Josu su strijeljali srbočetnici u Radučiću kod Knina u veljači 1945. godine. Fra Anselmo je bio župnik u Podacima, ali je stanovao u Gracu. Kad su partizani uhitili fra Pavla Matića, preuzeo je i dvije njegove župe – Brist i Gradac. Godine 1943., kada je išao na prvu sv. misu svoga brata Bernardina u Makarsku, Talijani su ga uhitili u Splitu i držali u zatvoru nekoliko dana.
Dr. fra Stipe Nimac u svojoj knjizi Mučenik fra Anselmo Kamber i stradalništvo Crkve u Hrvata 1941. 0 fra Anselmu piše:
“Fra Anselmo je bio čovjek čista i otvorena srca. Htio je pomoći ljudima, kao fratar i župnik vrlo je savjesno izvršavao svoje dužnosti. Stalno je posjećivao starce i nemoćne, osobito one čiji su mladi bili prognani u El Shatt u Egiptu. Od tih ubogih, napuštenih i zapuštenih uvijek se vraćao pun ušiju. Nije se libio fizičkoga rada – cijepao je drva, popravljao pogođeni krov crkve. Nije mu se moglo imputirati da se vezao uz bilo kakvu politiku, nikome se nije zamjerio. Fra Anselmo je za vrijeme rata iz ustaškog zatvora spasio mještanina Marka Raosa, uvjerivši ih da je Marko kao radnik samo simpatizer; a ne borbeni komunist. Prije fra Anselmovog hapšenja partizanski agenti su prosipali parole da je fra Anselmo za vrijeme rata bio usko povezan s ustašama, jer da im nije bio blizak ne bi mogao iz zatvora spasiti Raosa! Zamislite zlobe i podlosti tih agenata: ako je svećenik uspio koga spasiti iz zatvora, pa i uz rizik vlastita života, onda je on suradnik ustaški, njemački ili talijanski, a ako nije uspio u namjeri da ga spasi, onda ga opet osuđuju, jer vele da nije htio. Fra Anselmo je pred narodom molio za (zatočenog) fra Paula Matića, župnika Gradca, ističući njegovu nevinost branio je njegovo svećeničko dostojanstvo i njegovu pravednost. U ono vrijeme i u onim prilikama jedino je natprirodna motivacija mogla nadjačati prirodni strah i oprez da svećenik javno brani pravednost jednog zatvorenika.”
Fra Stanko Brčić u Gracu pomagao mu je u pastoralnom radu i u svojim “Sjecanjima” zapisao:
“Na Staru godinu, još se nije ni svanulo, netko kuca na vratima i traže fra Anselma Kambera. Obukosmo se i siđosmo u kuhinju. Tu nas dočekaše dva partizana – vojnika s puškama, no prije negoli smo pošli iz sobe reče mi fra Anselmo: “Ispovjedi me, gotovo je”.”