Sinj, 19. ožujka 1908. – Trogir, 19. kolovoza 1946.
38 godina
I hrvatski Jude pomagali su komunistima
Rođen je 19. ožujka 1908., na blagdan sv. Josipa, po kojemu je i dobio ime. Rodio se u Sinju, od oca Josipa i majke Kate, rod. Milun. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Sinju, a novicijat na Visovcu, gdje je 1927. odjenuo franjevački habit. Bogosloviju je završio u Makarskoj, a za svećenika je zaređen 1933. godine. Služio je u Perušiću. Partizanski vojni sud u Split osudio ga je na smrt strijeljanjem, koje je obavljeno 19. kolovoza 1946. na trogirskom groblju.
Godine 1941., u vrijeme propadanja Kraljevine Jugoslavije i uspostave Nezavisne Države Hrvatske, fra Jozo se nalazio u župi u Perušiću. Zna se da je Perušić opkoljen pravoslavnim selima, čiji su stanovnici odmah izrazili svoje neslaganje s propašću Jugoslavije i s uspostavom hrvatske države. Zbog toga je fra Jozo u ljeto 1944 iz potpunog četničkog i partizanskog okruženja pobjegao sa skupinom franjevaca u Zagreb i smjestio se u samostan Gospe Lurdske u Vrbanićevoj ulici. Ondje je bio do svibnja 1945., kada se s hrvatskom vojskom i civilima povlaci prema Austriji. Predali su se Englezima koji su ih izručili partizanima, a oni su ih poveli na Križni put. Prošao je Križni put od Slovenije do Vukovara, odakle je nekako uspio pobjeći povezavši se s nekom lažnom braćom. Sjetimo se sv. Pavla kada nabraja pogibelji: pogibelji u moru, pogibelji u rijeci, pogibelji od lažne braće… Tako je i on naišao na jednog lažnog brata koji mu je “osigurao bijeg” u Italiju preko Rijeke. Međutim, bio je to partizanski obavještajac koji ga je prijavio te je fra Jozo uhićen u rujnu 1945. i poslan u zatvor u Zadar, a zatim u Split i Trogir. Vojni sud u Splitu, kojim je predsjedao neki poručnik Mile Jačimović, osuđuje fra Jozu na kaznu smrti strijeljanjem bez ijednog jedinog dokaza krivice. U devet točaka optužili su fra Jozu za suradnju s Nijemcima i ustašama, za organiziranje policije u Perušiću te za razne zločine povezane s ustašama i Nijemcima. Pri tome su rabili općenite floskule koje su svakome pripisivali. Divizijski vojni sud optužio je fra Jozu da je organizirao ustašku policiju u selima Perušić, Podlug, Lisičić, Šopot i Lepuri. Što je bila ta ustaška policija? Prvo, to nije bila ustaška policija, nego policija. Dakle, ljudi su se naoružali da bi obranili svoje domove i ono malo hrane i stoke što su imali sačuvali od stalnih napada partizana i četnika, koji su išli od kuće do kuće i pljačkali. Nije to bila nikakva politička vojska ili vojna postrojba, nego ljudi koji su štitili selo od noćnih pljačkaša. Takvu policiju imalo je gotovo svako mjesto. Osim te policije, postojale su i prave ustaše, pa nije bilo potrebito izmišljati druge. Tko je htio ići u ustaše, išao je, a ovo je bila policija koja je štitila selo od pljačkaša. To je bila jedina fra Jozina “krivica” zbog koje ga je Vijeće osudio na kaznu smrti strijeljanjem. Dan uoči strijeljanja posjetili su ga brat i sestra.
Rekao im je:
“Pravedan sam i zato se ne bojim.”
Vjerojatno se nadao pomilovanju, jer kako protumačiti to da je bio dobro raspoložen dan uoči strijeljanja? Strijeljan je 19. kolovoza 1946. u 6 sati ujutro na trogirskom groblju.