Preko, 14. 6. 1926. – Knin, 26. 11. 1944.
sjemeništarac, 19 godina
Komunizam je izumio novu vrstu mučeništva – pranje mozga
Rođen je 14. lipnja 1926. u Preku na otoku Ugljanu, od oca Ferdinanda i majke Ane, rođ. Paredini. Majka mu je bila iz Boke Kotorske, a u obitelji je bilo sedmero djece: Sanja, Julija, Vojko, Ante, Ferdinand, Dušan i Šime. Dvije je godine bio šibenski sjemeništarac, a zatim je otišao u Split, gdje je proveo još tri godine. Poslije kapitulacije Italije, u rujnu 1943., mobilizirali su ga partizani. Poginuo je 26. studenoga 1944. kod Knina. Naš mladi mučenik Vojko Gregov želio je postati Isusov svećenik. Otišao je u sjemenište kako bi se pripremio za Božjega borca. Došao je Drugi svjetski rat i u naše hrvatske krajeve. Komunisti partizani po zapovijedi iz Moskve, a Srbi četnici po zapovijedi iz Beograda i Londona, donijeli su u ove naše povijesne hrvatske krajeve zlo, nesreću i tragediju koja se zvala građanski rat. U svim krajevima povijesne Hrvatske (Hrvatska, BiH, Srijem, Boka kotorska, itd.) svakodnevno su gorjela stara hrvatska ognjišta, a majke, žene i djeca pokapali su svoje ubijene sinove, muževe i očeve! Vatra, smrt, glad i teror zavladali su Lijepom našom domovinom! Tako je došla 1943. godina. Talijanski su vojnici – kako su im se rugala djeca u Gorazdu “hrabri borci k’o zečevi” – kapitulirali i svo naoružanje velikodušno predali partizanima, koji nisu znali što će od tog silnog naoružanja. Donose odluku: gdje god dođu, provest će opću mobilizaciju! Svako muško, ali i žensko, od 16 do 60 godina, mobilizirati u partizanske postrojbe! Hoće li i mlade bogoslove, fratre i sjemeništarce mobilizirati u partizane? Da, svakako! – sa zadovoljstvom je odlučila viša komanda. Tako su partizani nasilu mobilizirali više od stotinu sjemeništaraca u partizane. Tko je odbio poći u partizane, taj se nije kući vratio! Naši budući mladi svećenici nisu imali izbora nakon što su im komesari stavili kapu s petokrakom na glavu, te su započeli svoj teški martirijum – svako jutro “politička nastava”, tj. pranje mozga! Do jučer su se naš mladi Vojko, i stotine takvih poput njega, spremali biti Isusovim svećenicima, a zatim su se preko noći našli među bezbožnicima i slušali nema Boga, Krist je izmišljen, Crkva zaglupljuje narod, Papa i Stepinac imaju krvave ruke itd. Tijekom višegodišnjega rada na ovome Martirologiju, u ruke nam je došla knjiga Danila Damjanovića Šesta dalmatinska brigada. Uzmete li u ruke ovu knjigu, primijetit ćete poveliku listu poginulih partizana. Sve su to katolička imena: Frane, Šime, Ante, Jure, Vicko, pa opet Ante itd. Dakle, sve Hrvati, svi nasilu mobilizirani i svi poginuli tijekom 1944.i 1945.u borbi s hrvatskom vojskom NDH (domobrani, ustaše ili oružnici). Među tim “partizanima” nalazi se i ime našega sjemeništarca Vojka Gregova. Tko će našim hrvatskim komunistima predočiti njihov zločin što su tjerali Hrvate da ubijaju Hrvate?! Za čiji račun?! Kome je to trebalo?! Na čiji račun idu tolika popaljena hrvatska sela i domovi, ubijeni civili, svećenici i časne sestre, te strijeljani i zarobljeni hrvatski vojnici?! I komunističko pranje mozga je, istina, vrlo posebno, ali pravo mučeništvo!