Kanonizacija

Proglašenje Blaženika Svetim u Katoličkoj Crkvi

Kanonizacija predstavlja završni korak u procesu proglašenja osobe svetom u Katoličkoj crkvi. To je formalni čin u kojem se potvrđuje da je osoba postigla svetost i da je dostojna štovanja i molitve vjernika u čitavom svijetu.

Povijesni razvoj kanonizacije

Prije formalizacije postupka, štovanje svetaca odvijalo se spontano i lokalno: U prvih 500 godina Katoličke crkve nije bilo formalnog kanonskog procesa prema današnjim standardima. Dovoljan je bio glas svetosti i odluka da se tijelo osobe prenese sa groblja u crkvu. Od 6. do 12. stoljeća kanonizacija je bila u nadležnosti mjesnih biskupa ili biskupskih sinoda. Prva poznata papinska kanonizacija dogodila se 993. godine, kada je papa Ivan XV. proglasio svetim Ulricha, biskupa iz Augsburga. 1234. godine papa Grgur IX. uspostavio je postupke za istraživanje života kandidata za sveca i svih pripisanih čuda. Papa Ivan Pavao II. revidirao je pravila 1983. godine apostolskom konstitucijom “Divinus Perfectionis Magister“. U međuvremenu su izdani i drugi dokumenti.

Stupnjevi procesa od kandidata do sveca

Prije nego što se osoba proglasi svetom, mora proći kroz nekoliko stupnjeva:

1. Sluga Božji (Servus Dei) – prvi stupanj, dobiva se dekretom mjesnog ordinarija po dopuštenju Svete Stolice

2. Časni sluga Božji (Venerabilis) – drugi stupanj, dobiva se dekretom o junačkim krepostima ili o mučeništvu

3. Blaženik (Beatus) kroz beatifikaciju – treći stupanj, koji omogućuje ograničeno štovanje

4. Svetac (Sanctus) kroz kanonizaciju – četvrti, završni stupanj, koji omogućuje štovanje u cijeloj Crkvi

Kanonizacija (proglašenje svetim)

Za proglašenje blaženika svetim potrebno je:

– Biti beatificiran – proglašen blaženim

– Još jedno čudo koje se dogodilo nakon beatifikacije

– Čudo se detaljno istražuje i mora biti znanstveno potvrđeno kao neobjašnjivo

– Za razliku od beatifikacije, i za mučenike je potrebno čudo za kanonizaciju

– Nakon potvrde čuda, papa određuje datum kanonizacije

– Tijekom svečanosti kanonizacije, papa službeno proglašava blaženika svetim

– Ime sveca unosi se u opći kalendar Katoličke crkve, a štovanje postaje univerzalno

Kanonizacija u Katoličkoj crkvi predstavlja složen i temeljit proces koji osigurava da samo oni koji su istinski živjeli svetim životom budu proglašeni svetima. Ovaj proces ima dugu povijest razvoja i danas podliježe strogim kriterijima i protokolima koji uključuju detaljnu istragu na biskupijskoj i rimskoj razini.

Posebnost procesa za mučenike ogleda se u tome što za njihovu beatifikaciju nije potrebno dokazati čudo, jer se samo mučeništvo iz ljubavi prema Kristu smatra dovoljnim dokazom svetosti. Međutim, za konačnu kanonizaciju i mučenika i drugih blaženika potrebno je dokazati čudo koje se dogodilo nakon beatifikacije.

Ovaj pažljivo razrađen proces pokazuje ozbiljnost kojom Katolička crkva pristupa proglašenju neke osobe svetom, osiguravajući da samo oni koji su istinski živjeli kreposnim životom i postigli vječno spasenje budu uzori vjernicima diljem svijeta.