Voglajna (SLO) 24. 8. 1914. – Ervenik, 24. 12. 1941.
Don Ivan je po narodnosti bio Slovenac. U primorsku Hrvatsku došao je s više svojih mladih sunarodnjaka radi školovanja. U želji da ostvari soju želju za svećeničkim zvanjem prijavio se u novootvoreno Bogoslovno sjemenište u Šibeniku koje je ustanovio 1933. godine biskup Jeronim Mileta za kasnija zvanja.
U toj su ustanovi osamnaestorica mladića iz Slovenije završila bogoslovne nauke i primila svećenički red. Među njima i naš don Ivan. Premda su bili zaređeni kao kandidati Šibenske biskupije (ad titulum servitii Dioecesis Sebenicensis), od njih su za potrebu službe vršili svećeničku službu na području Zadarske nadbiskupije do pred Drugi svjetski rat, a neki i poslije, ovi svećenici:
don Franjo Ambrožić – u Kistanjama
don Mirko Lovko – u Gorici i Raštanima
don Stanko Horvat – u Galovcu
don Alfons Jaki – u Viru dalmatinskom
don Petar Mihelić – u Popoviću i Povljani
don Franjo Štempihar – u Islamu Latinskom i Murvici
don Franjo Zver – u Kolanu (do smrti 1976.)
don Ivan Vrbanac – u Visočanima i Vrsima
don Drago ŽiŽek – u Premudi
don Ivan Kranjc – u Nuniću i Erveniku kao Župni vikar.
Ivan se rodio 24. kolovoza 1914. u Voglajni, Župa Slivnica pri Celju, u kršćanskoj obitelji Franje i Genoveve, rod. Ocvirk. U kapelici šibenskog sjemeništa primio je tonzuru 17. prosinca 1937., a sutradan niže redove. U Šibeniku je završio bogoslovni studij, a biskup šibenski fra Jeronim Mileta zaredio ga je 18. lipnja 1939. u benediktinskoj crkvi sv. Lucije. Prvu je misu slavio iste godine.
Svećeničku je službu vršio nepune tri godine kao Župni vikar u Nuniću i Erveniku kod Župnika don Frane Ivankovića. Umro je mučeničkom smrti na Badnjak 1941. Prema kazivanju ispekoše ga na ražnju velikočetnici te donesoše ŽupIjanima na dar kao božićnu čestitku. Nevjerojatno ad audiendum! Trebalo bi stoga taj nezamisliv zločin ispitati u svim pojedinostima, utvrditi, dokumentirati.
Po sudu don Ante Bakovića smrt mladog svećenika don Ivana Kranjca, koji je upravo sotonski umoren u 26. godini života, “najstrašniji je primjer mučeništva“.
Don Ivan Kranjc najkrvavija je žrtva četničke mržnje na ovim našim prostorima, nevina žrtva paklenskog bijesa na sve što je sveto, Božje, katoličko. A bio je don Ivan tako bezazlen, blag i drag. Jednostavan, redovito nasmijan. Anđeoski nevin. “I jer je ugađao Bogu, on ga je zavolio. I jer je živio među grješnicima, on ga je uzeo k sebi” (Mudr 4. 10). Njegov je lik u našem sjećanju neizbrisiv.
“Svaka nas smrt potresa, posebno nasilna, smišljeno umorstvo mladoga čovjeka na pragu života, koji je još desetljećima mogao služiti narodu i biti mu pravi blagoslov. Pred takvom smrti, koja je posljedica mržnje čovjekova srca, naša srca ostaju duboko potresena. Nijema. Naime, svaka je takva smrt “udarac u pravednost, udarac u život, udarac u dostojanstvo čovjeka”
kardinal Franjo Kuharić
Našem bratu svećeniku velika hvala za nesebično služenje na teškim terenima naše nadbiskupije. Nadamo se da mu je nas Učitelj i Pastir, milosrdni Gospodin i Gospodar žetve, uručio vječnu nagradu. Udijelio mu i vječni mir među svetima. Gubitak zemaljskog života, koji smijemo uspoređivati s mučenicima prvih kršćanskih stoljeća, nadoknadio mu Gospodin puninom vječnog života u svome nebeskom kraljevstvu svjetla i radosti.