Otok Molat nalazi se na području Zadarske nadbiskupije i na njemu se nalaze tri župe: Molat, Brgulje i Zapuntel. Otok ne broji mnoštvo redovnica tijekom svoje povijesti, međutim, jedna se od njih osobito ističe zauzetim redovničkim životom i mučeničkom smrću.
Matijino rano djetinjstvo i djevojaštvo
Matija Petroša rodila se 7. veljače 1901. u Brguljama, središnjem mjestu otoka Molata, u skladnoj težačko-ribarskoj obitelji Nikole i Marije rod. Maras. Potjecala je iz imućne obitelji. U Molatu je završila šest razreda pučke škole. Kao zrela djevojka odbila je sve ponude za udaju. Od rane se mladosti željela posvetiti Bogu u redovničkom staležu, slijedeći siromašnoga i poniznog Krista. Po savjetu molatskoga župnika don Ivana Pense, Matija odlazi u svibnju 1924. u zadarski samostan benediktinki. Budući da je Zadar nakon Prvoga svjetskog rata dodijeljen Italiji, već u jesen iste godine prešla je klarisama samostana Sv. Antuna na Rabu.
Matija postaje Agneza
Došavši u Rab klarisama, Matija je prošla kandidaturu i novicijat, te dobila redovničko ime – Agneza. Tako je ovome svijetu umrla Matija, a rodila se s. Agneza, marljiva redovnica spremna služiti Bogu i narodu. U rapskom samostanu većinom je obavljala kućanske poslove, ali nije zanemarila ni obrazovanje. Između ostalog dobro je na naučila talijanski jezik.
Druga agrarna reforma teško je pogodila rapski samostan klarisa koje su njime ostale bez svojih posjeda i radnika. Međutim časne sestre snalaze se kako znaju. Da bi osigurao nove, redovite prihode, samostan je organizirao Žensku obrtnu domaćinsku školu. S. Agneza je 1938. u Mariboru naučila strojno pletenje, pa je s ovim novostečenim znanjem bila je veoma zauzeta u radu škole. Uz ostalo poučavala je školsku mladež talijanskom jeziku. Ovaj je samostan, godine 1936. prešao u posjed franjevki mariborske Provincije.
S. Agneza – Školaska sestra franjevka
1939. prešla je s. Agneza medu školske sestre franjevke u Split. Poslije par mjeseci odlazi u Čitluk, tamo je njegovala bolesnike. Međutim, svijet pomalo zahvaća zlo Na bratov nagovor s. Agneza napušta Provinciju zbog ratnih neprilika pa se sklonila u jesen 1940. na Molat u rodne Brgulje. Ondje je kanila čekati završetak rata i vratiti se u mariborski samostan, kako je i obećala svojoj poglavarici.